U izradi baze gljiva korištena literatura: Prof. dr. Romano Božac – Enciklopedija gljiva 1 i 2;    Edmund Garnweidner – Džepni gljivarski vodič;     Gerrit J. Keizer – Gljive;     Karlo Hafner – Svijet gljiva ;    Ivan Focht – Ključ za gljive  


 


  Klobuk – 
Suh, pomalo hrapave površine, bez sjaja, pravilnog oblika, velik
  5-20 cm. Kod mladih je primjerka polukuglastog oblika, a kasnije se
  ispruži. Boja varira od svijetlo do tamno narandžaste.
 

  Cjevčice
– Cijevčice su bjelkaste boje koje kod prereza potamne (svikasto-
  ljubičasta boja).
 

  Stručak
– Visok, valjkast, vitak, čvrst i pun. Bjele je boje ali je prekriven
  brojnim pahuljicama (čehicama) koje su kod mladih primjerka bjelkaste, a
  kod odraslih primjerka narandžasto-crvene boje.


  Meso
– Meso klobuka je čvrsto i tvrdo, kremasto-bijele boje. Stručak
  izuzetno žilav i vlaknast. Na prerezu meso (i klobuk i stručak) mjenjaju boju
  u sivkasto-ljubičasto.

 
  Raste u ljeto i jesen u listopadnim šumama, naročito oko Topola, gdje ga se
  može pronači u većem broju. Odlična je jestiva gljiva. Kod skroz mladih
  primjeraka jestiv je i stručak, no kod odraslih primjerka postaje previše žilav,
  pa se preporučuje konzumiranje samo klobuka.
  Iako je ovo vrlo kvalitetna i ukusna gljiva, ljudi je nerado jedu, jer boja mesa
  potamni prilikom termičke obrade. No ponavljamo ... tamljenje mesa ne
  znači da je gljiva otrovna niti to ne umanjuje njezinu kvalitetu.
 

  Slične gljive
- Zamjena sa otrovnim gljivama nije moguća. Ova se gljiva
  može zamjeniti sa ostalim vrstama Turčina ili Djedova koji se razlikuju samo
  po tome s kojom su vrstom drveta napravili "suživot" (Hrast, Breza ...), no
  sve su to jestive gljive tako da nema straha.






 




 Fotografije i tekst:

                         Sanja Mudrinić
  
                


    Stranicu izradila: Sanja M.