Klobuk – Suh, pomalo hrapave površine, bez sjaja, pravilnog oblika, velik
5-20 cm. Kod mladih je primjerka polukuglastog oblika, a kasnije se
ispruži. Boja varira od svijetlo do tamno narandžaste.
Cjevčice – Cijevčice su bjelkaste boje koje kod prereza potamne (svikasto-
ljubičasta boja).
Stručak – Visok, valjkast, vitak, čvrst i pun. Bjele je boje ali je prekriven
brojnim pahuljicama (čehicama) koje su kod mladih primjerka bjelkaste, a
kod odraslih primjerka narandžasto-crvene boje.
Meso – Meso klobuka je čvrsto i tvrdo, kremasto-bijele boje. Stručak
izuzetno žilav i vlaknast. Na prerezu meso (i klobuk i stručak) mjenjaju boju
u sivkasto-ljubičasto.
Raste u ljeto i jesen u listopadnim šumama, naročito oko Topola, gdje ga se
može pronači u većem broju. Odlična je jestiva gljiva. Kod skroz mladih
primjeraka jestiv je i stručak, no kod odraslih primjerka postaje previše žilav,
pa se preporučuje konzumiranje samo klobuka.
Iako je ovo vrlo kvalitetna i ukusna gljiva, ljudi je nerado jedu, jer boja mesa
potamni prilikom termičke obrade. No ponavljamo ... tamljenje mesa ne
znači da je gljiva otrovna niti to ne umanjuje njezinu kvalitetu.
Slične gljive - Zamjena sa otrovnim gljivama nije moguća. Ova se gljiva
može zamjeniti sa ostalim vrstama Turčina ili Djedova koji se razlikuju samo
po tome s kojom su vrstom drveta napravili "suživot" (Hrast, Breza ...), no
sve su to jestive gljive tako da nema straha.
Fotografije i tekst:
Sanja Mudrinić